U oblasti poljoprivredne, duvanske i prehrambene industrije tokom prošle godine bez posla je ostalo skoro 300 radnika, saopštio je u razgovoru za „Dan” predsjednik te sindikalne organizacije Veljko Baošić. On je kazao da su zatvorena radna mjesta u bjelopoljskom preduzeću Eko meduza, i to njih 60, zatim u Bjelasici Radi, gdje je isto toliko zaposlenih otišlo kućama a bez posla su ostali i svi radnici u mljekari „Nika” kao i dio radnika u Duvanskom kombinatu. On je kazao da je gašenje mljekare „Nika” povuklo za sobom i gašenje proizvodnje kod individualnih stočara.
– Prošla godina je bila jako loša za radnike u poljoprivrednoj, duvanskoj i prehrambenoj industriji. Radnici su ostajali bez posla i, nažalost, mislim da u tim preduzećima neće biti boljitka. Takođe, smatram da se Rada ne može oporaviti od svega ovoga kroz šta je prošla, i da nema dovoljno političke volje da se to preduzeće spase – rekao je Baošić.
On je saopštio da se poslednjih nekoliko godina najmanje pažnje posvećuje zaposlenim u oblasti poljoprivrede, duvanske i prehrambene industrije.
– Svake godine je gubljeno na stotine radnih mjesta, zaposleni koji su kao žrtve tranzicije ostali bez posla nijesu uspjeli da naplate svoja potraživanja. Ni država, ni bivši poslodavci im nijesu pomagali.
Predsjednik sindikalne organizacije poljoprivredne, duvanske i prehrambene proizvodnje Veljko Baošić rekao je „Danu” da država najmanje pažnje posvećuje zaposlenima u toj oblasti te da su svi zaključci koji oni donose mrtvo slovo na papiru.
On je podsjetio da u Crnoj Gori postoji 516 hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta, što je 38 odsto ukupne površine države, i da bez obzira na sve evropske direktive ne bismo trebali ništa da uvozimo.
– Veliki je broj izgubljenih radnih mjesta u preduzećima koja su se bavila poljoprivredom, među kojima su Eko meduza – Bijelo Polje, Ribarstvo – Rijeka Crnojevića, Nikpek – Nikšić, Primorka Bar i druga, što je više od deset odsto ukupnog broja zaposlenih u poljoprivredi u Crnoj Gori – podsjetio je Baošić.
On je kazao da se na primjeru Ribarstva najbolje može vidjeti nebriga nadležnih za radna mjesta u toj oblasti. Umjesto da se uložilo u kapacitete fabrike, država za uvoz ribe daje preko 10 miliona a jedinoj fabrici za proizvodnju i preradu ribe potrebno je mnogo manje da bi počela proizvodnju i od toga vratila svaki pozajmljeni euro.
– Prije godinu i po dana održana je sjednica Odbora za rad na kojoj su usvojeni zaključci da se pomogne fabrici Ribarstvo, da se nađe način za obezbjeđivanje kredita od 200 hiljada eura kako bi se pokrenula proizvodnja, te da se izmire obaveze prema radnicima. Ništa od toga još nije urađeno, a radnici su prepušteni sami sebi. Slična je situacija i u ostalim preduzećima, država ne pomaže radnicima već ih ostavlja da se sami snalaze – objašnjava Baošić.
Baošić je podsjetio na akciju „Kupujmo domaće”, koju sprovodi sindikat na čijem je čelu.
– Krajem mjeseca biće poznati rezultati te akcije. Pokušali smo da na neki način pomognemo domaćim proizvođačima tako što će se kupovati njihovi proizvodi jer je činjenica da u našim supermarketima možemo naći proizvode iz svih djelova svijeta, ali naše slabo – kazao je on.B.Ma.
Pisali Simoviću
Baošić je kazao da su pisali ministru poljoprivrede Milutinu Simoviću odmah nakon što je preuzeo taj resor.
Sindikat je Simovićevom prethodniku Petru Ivanoviću pisao više puta ali od njega nijesu dobili nikakvu podršku niti pomoć za proizvođače.
– Zato se nadamo da će sada komunikacija sa Ministarstvom poljoprivrede biti bolja. Simovića smo obavijestili svim problemima u toj oblasti ali odgovor i dalje čekamo – kazao je on.